Vudu
Supruga gospodina Dekera upravo se vratila sa Haitija.Po dogovoru na putu je bila sama.To njeno odsustvo bilo je potrebno i njoj i njenom suprugu kako bi imali dovoljno vremena da razmisle da li će se razvesti ili ne.
Nažalost,ni taj dužirastanak ništa nije promenio.Naprotiv.Strasti se nisu nimalo ohladile.Kad su se ponovo našli,shvatili su da se mrze više nego ikad.
-Pristajem isključivo na polovinu-gospođa Deker je bila odlučna.-Neću pristajati ni na kakve druge uslove sem na polovi- nu novca i polovinu celokupne nepokretne imovine!
-Pričaš gluposti-ništa manje odlučan bio je gospodin Deker.
-Nemoj samo da mi govoriš o glupostima,molim te-gospođa Daker se zlosutno nasmejala.-Mogu sve da dobijem,to treba da shvatiš!Dok sam bila na Haitiju svladala sam vudu vještinu.
-I kako da ti posle toga kažem da ne oričaš gluposti?-gospodin Daker gledao je svoju suprugu kao da je prvi put vidi.
-Usuđuješ se da o nečemu što ne znaš govoriš s kosmičkih visina,kao i uvek do sad.Ti sve najbolje znaš,zar ne?E,ovog puta nije tako.Budi sr4ećan što još imam samilosti prema tabi,u ime srećnih dana koje smo nekad imali.Do sad sam,da sam htela,već mogla lako da te ubijem.Onda bih imala sav novac,a i sva imovina bi meni pripala.Bez ikakvih pravih poteškoća.Jer smrt koja nastupa pomoću vudu vještine ne razlikuje se od prirodne...Svi bi mislili da si ,recimo,umro od srca.
-Samo te slušam i ne mogu da poverujem da mi govoriš takve besmislice-sad je bio red na gospodina Dakera da se od srca nasmeje.
-Vidim da ne mogu da te ubedim sem da ti pokažem šta sam naučila.Ovde imam spremljen poseban vosak i ukosnicu. Budi tako ljubazan pa mi daj samo nekoliko vlasi svoje kose!Važi?
-Budalaština!
-Ako su sve to gluposti ,besmislice i budalaštine,kako kažeš,zašto se onda plašiš da pokušam?Pošto sam ja potpuno uverena da ću usepeti,nešto ću ti predložiti;ako ne uspem da te ubijem,pristaću da ti dam razvod i ništa neću tražiti od imovine.Ako uspem,ionako će meni sve pripasti.
-Važi!-gospodin Deker ipak je pristao na uslove svoje supruge.-Donesi taj tvoj vosak i ukosnicu.Sad ću da ti donesem nekoliko svojih dlaka!
Kad se gospodin Deker vratio s nekoliko vlasi kose,gospođa Deker već je topila vosak.Uzela je od muža tu malu gužvu kose i umešala je s voskom od koga je napravila nešto što je podsećalo na ljudsku figuru.
-Samo da znaš,zažalićeš!-rekla je i svom silinom zabola ukosnicu u levu stranu figure od voska.
Gospodin deker bio je silno iznenađen,ali mnogo više zadovoljan nego tužan.Iako nije verovao u vudu veštinu,ipak ništa nije prepuštao slučaju.
Uostalom,uvek je uvek je svojoj ženi ponavljao da ga nervira što četku za kosu ostavlja neočišćenu,punu svojih dlaka.
AUTOR: Frederik Braun